71138328_1690873197704649_6793457335244161024_o
Skyrunner pričaAna Čufer, rekorderka najviše planine u Sloveniji
Ožujak 21 2021

Skyrunning je izazov ali i sloboda.

Tko je Ana Čufer?

Ljudi me obično opisuju kao planinskog trkača iz Slovenije koji radije trči nizbrdo. Ne vidim se baš kao sportašicu, već kao osobu koja ne može mirovati i mora biti puno vani. Tvrdoglava sam i trudim se biti iskrena što je više moguće. Ne podnosim izdaju. Osim što sam trkač, polažem i magisterij iz geografije. Vegan sam i volim kuhati ukusna jela. Osim toga veliki sam ljubitelj kave, glazbe, gledanja filmova/serija i druženja s prijateljima.

Zašto želite biti skyrunner?

Moj cilj nije biti skyrunner. Moj cilj je biti vani, brzo se kretati planinama, biti sretan i zabavljati se. A to vodi do toga da postanete skyrunner.

Što za tebe znači biti skyrunner?

Kao što rekoh, (još) se ne vidim baš kao sportaš. Ali ako me netko nazove skyrunnerom, to me veseli jer to znači da i drugi vide moju strast i ljubav prema trčanju u planinama. I time se nadam da mogu inspirirati druge žene da mi se pridruže radeći ono što vole.

Što vas inspirira i motivira da idete skyrunning i budite dio skyrunning zajednica?

Skyrunning je izazov ali i sloboda. Volim pomicati svoje granice i osjećati se slobodno (pored vrlo objektivne činjenice da je to najstrašniji sport). The skyrunning zajednica je tako inspirativna. Divim im se ne samo zato što su izvrsni sportaši, već najviše zato što su tako skromni, divni, strašni i skromni ljudi.

Fotografija Philipp Reiter

Kako se osjećate prije, za vrijeme i nakon odlaska na trčanje u planinu?

Nije uvijek lako kada pokušavate uskladiti fakultet i trčanje u svoj dan. Tako da nisam uvijek motiviran, to je činjenica. Ali kad sam umoran i možda malo lijen i teško mi je ići na trčanje, pomislim kako će to biti sjajno kad jednom budem vani! Tijekom trčanja osjećam se slobodno od svega. Nije važno koliko je moje trčanje sporo, loše, teško, brzo, lagano – uvijek se osjećam sretno radeći to. I zato radim to što radim. To je moja meditacija. Nakon trčanja dobivam ovu supermoć da se suočim sa svijetom. Možda je to razlog zašto se mogu dobro uskladiti sa svojim učenjem. Trčanje mi daje snagu.

Daleko od staza, reci nam nešto o svom poslu?

Jeste li oduvijek radili ovaj posao ili ste mijenjali karijeru? Studentica sam pa osim toga uspijevam raditi samo povremene poslove. Do sada sam imao mnogo različitih poslova. Bio sam konobar, radio sam s računalima, u kuhinji, čuvao djecu, u sportskoj radnji. Ostala mi je još jedna godina fakulteta pa se nadam da ću uskoro pronaći posao vezan uz struku.

Jeste li uključeni u neke projekte ili poslove vezane uz trčanje?

Ja sam u Salomon i Suunto timu.

Kako za vas izgleda tipičan tjedan treninga?

Toliko varira da je teško reći. Trenutačno moj tjedan izgleda ovako: jedan trening snage, dva intervalna treninga i drugi oporavak između = 110 km.

Idete li obično na stazu/skyrunning sam ili s drugima?

Ovisi. Ali uglavnom sam jer je teško uskladiti vrijeme. Ali vikendom često imam društvo i to je najbolje!

Volite li više trčati na utrkama ili kreirati i voditi vlastite trkačke avanture?

Zapravo oboje. Volim se utrkivati, ali ako to radim prečesto gubi svoju čar. Između toga volim imati trkačke avanture.

Jeste li oduvijek bili u formi i vodili aktivan način života ili je to počelo tek nedavno?

Oduvijek sam bila outdoor osoba i trčim od djetinjstva. Ali nikad nisam trenirao trčanje. Ovo mi je druga godina treniranja s trenerom. U početku sam znao da sam dobar, ali nisam puno trenirao. Bojao sam se da ako ovo počnem previše ozbiljno raditi, to više neće biti zabavno, to više neće biti moj bijeg. Ali onda sam došao u Salomon tim i rekao sam da ga moram isprobati. Nisam ni slutio da ću se još više zaljubiti u trčanje.

Fotografija Martina Valmassoi

Jeste li doživjeli neko teško razdoblje u životu koje biste voljeli podijeliti? Kako su ta iskustva utjecala na vaš život? Je li vam trčanje pomoglo da prebrodite ta razdoblja? Ako da, kako?

Prije 3 godine dijagnosticirana mi je endometrioza i operirana sam. Prije toga mi je bilo jako teško jer sam imala ogromne bolove. Nakon operacije trebala sam godinu dana da se ponovno osjećam jer sam u tom periodu morala biti na tabletama. Nisam se baš natjecao u to vrijeme, samo neke kratke utrke. Bilo mi je teže jer mi trčanje nije pomoglo, jednostavno nije moglo. Stalno sam imala nizak tlak i spavalo mi se. Trčanje me nije probudilo pa mi je bilo teško. Ali nakon tog razdoblja kad sam se ponovno osjećao čovjekom i počeo trčati s mnogo više energije, bilo je tako oslobađajuće i točno sam znao što propuštam cijelo ovo vrijeme.

Kad stvari krenu na staze, što misliš o tome da nastaviš dalje?

Ovisi o problemu, ali obično se podsjetim da sam od početka znao da neće uvijek biti lako i da si još uvijek vani, u prirodi, radiš ono što voliš iako boli. Podsjećam se da se ponekad trebaš osjećati ugodno kada ti je neugodno.

Marko Feist fotografija

Volite li više slušati glazbu dok trčite ili prirodu?

Rijetko slušam glazbu dok trčim, jer na puno sporih trčanja trebam razbistriti glavu, na primjer zbog fakulteta i učenja i beskrajne liste obaveza. Na teškim treninzima ne mogu to slušati. Ali kad slušam svoj sjajni popis za reprodukciju na sporim trkama...često izmakne kontroli i moje trčanje preraste u glazbeni video.

Koje su vaše omiljene sky/trail utrke?

Ne mogu se odlučiti. Ima toliko sjajnih utrka. Samo neke od njih: Delicious trail Dolomiti, Transpelmo skyrace, UTVV, Skyrace Carnia, Dolomyths run skyrace.

Kakvi su vaši planovi za utrku 2021./2022.?

Natjecati se u svjetskoj seriji Golden trail i također odraditi nekoliko mojih omiljenih utrka u mojoj zemlji.

Koje su utrke na vašoj listi?

Volio bih jednog dana biti dio Matterhorn ultraksa, UTMB-a i Tromso skyracea.

Jeste li imali loše ili strašne trenutke u skyrunning? Kako ste se nosili s njima?

Učinio sam. Najstrašnija je bila zadnja utrka koju sam imao prije operacije, prije nego što sam shvatio što mi je. Bila je to utrka duga 30 km i imao sam proljev, vrtoglavicu, umor, bolio me trbuh itd. Bio sam vrlo blizu odustajanja od utrke, ali jednostavno nisam mogao jer je bilo na mom domaćem terenu. Svi moji prijatelji su bili tamo. Nisam htjela odustati. Bilo je poražavajuće jer nisam znala zašto se osjećam ovako loše. Završio sam svoju utrku jer su me moji prijatelji osnažili uz stazu. Prepoznao sam svoju bol i usredotočio se na svoje jače strane. Gornji dio tijela mi je umirao, um mi je bio izvan kontrole, ali noge su mi bile dobro. Pa sam rekao sebi: "Dok ne budeš mogao pokretati noge, doći ćeš do cilja, a onda se možeš odmarati koliko god želiš."

Koji je bio tvoj najbolji trenutak u skyrunning i zašto?

Prošle godine to je definitivno bio moj pokušaj FKT-a gore i dolje s najviše slovenske planine Triglav. Učinio sam to jer nije bilo utrka i bila mi je to prva godina treniranja s trenerom. Željela sam znati u kakvoj sam formi, a to je također bio veliki izazov. Triglav za mene ima savršenu nizbrdicu. Bio sam malo tužan što nisam mogao ići brže na vrhu jer je bilo puno ljudi i morao sam biti posebno oprezan. Ali sveukupno je to bilo nevjerojatno iskustvo i moji prijatelji su bili tamo pa je to bio vrlo prekrasan dan za mene.

Fotografija Gašper Knavs

Koji su vaši veliki snovi za budućnost, u skyrunning a u životu?

Snovi o mojoj budućnosti su jednostavni. Biti zadovoljan onim što radim, učiti, rasti, uživati ​​u trčanju i uživati ​​u životu.

Naravno da želim postati bolji kao sportaš i imati svoje osobne projekte i utrke u kojima želim sudjelovati, ali moj glavni cilj je voljeti ono što radim bez obzira što se dogodi.

Koji je vaš najbolji savjet drugim skyrunnerima?

To je savjet koji nije koristan samo u skyrunning ali i u životu općenito: “Biti negativan samo otežava teško putovanje. Možda ćete dobiti kaktus, ali ne morate sjediti na njemu.”

Hvala ti Ana što si podijelila svoju priču s nama! Želimo ti sve najbolje!

/Snežana Đurić

Lajkajte i podijelite ovu objavu na blogu